Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

Presentation

Ovi tekstovi su prijevod talijanske knjige, L’Orologio della Passione di Nostro Signore Gesu Cristo, napisane od strane Luise Piccarreta (1865-1947), „Mala Kćer Božje Volje“, oko godine 1914., u poslušnosti crkvenoj vlasti toga vremena, sadašnjeg Svetog Annibalea Marije di Francie. Ova prezentacija uglavnom je preuzeta iz predgovora četvrtoga izdanja koje je napisao Sveti Annibale Maria di Francia za original na talijanskom jeziku.

Luisa je imala sedamnaest godina (ona ovi činjenice opisuje u prvom od trideset i šest svezaka koji su napisani po naredbi svetoga poslušanja). Na posljednji dan Božićnog novena kojeg joj je sam Isus nagovorio da obavi, on ju je iznenadio neobično živahnim iskustvom čudesnih Mistrija Njegove Ljubavi. I rekao joj je da želi na nju prolijati nove i veće Milosti, otkrivajući joj druge, još uzvišenije Prekomjere Njegove Bezgranične Ljubavi, pozivajući ju da nastavi neprekidno pratiti Njega tijekom dvadeset i četiri sata Njegova Bolnog Pasija i smrti.

Luisa Piccarreta
Mala Kćer Božje Volje

Mnogo kasnije, nakon što je Luisa već živjela ovi Sate Pasija intenzivno u svom unutrašnjstvu više od trideset godina, sadašnji Sveti Annibale di Francia, koji je bio crkveni delegat za pitanja vezana uz Luisine pisane radove i koji je saznao o ovoj njezinoj praksi, dao joj je poslušnost da ovo piše. Tako je počela knjiga, Sati Pasija Našega Gospodina Isusa Krista .

Tada je Sveti Annibale di Francia objavio prvo izdanje. Ovajem su slijedila još sedam: pet na talijanskom i dva na njemačkom – uvijek sa odgovarajućim crkvenim dozvolama. Nedavno je objavljena i na engleskom i španjolskom jeziku.

Kada je Luisa završila pisanje Sati Pasija, napisala je pismo koje je dala Svetom Annibaleu zajedno s knjigom, koji ga je uključio u predgovor knjige kada ju je objavio. Iz ovog pisma možemo shvatiti koliko Isus voli i kolike blagodati se prolijevaju na dušu koja ovdje prakticira ovi Sate svaki dan, kao Hljeb bez kojega ne može živjeti. Evo toga pisma.

„Konačno vam šaljem ovaj rukopis Sati Pasija Našega Gospodina Isusa Krista. Neka sve bude za Njegovu veću Slavu. Također sam priključila nekoliko listova na kojima opisujem Efekte i lijepa Obzavljevanja koja Isus čini svima onima koji razmišljaju o ovim Satima Pasija.

„Vjerujem da će se tko god meditira na njih, ako je grešan, pokajati; ako je ne savršen, postati savršen; ako je svetac, postati još svetiji; ako ga iskušava, pronaći pobjedu; ako pati, pronaći snagu, lijek i utjehu u ovim Satima; ako je slab i siromašan, pronaći duhovnu hranu i ogledalo u koje će se neprekidno gledati te tako postati ljepši i sličniji Isusu, našem Uzoru.

Sv. Annibale di Francia
Mali Sin Božje Volje

“Radost Isusa je tako ogromna kada neko meditira o Satima Patnje, da bi želio vidjeti barem jedan primjerak tih meditacija u svakom gradu i selu. Tada će biti kao da Isus čuje svoj Glas i svoje Molitve koje je podigao svome Ocu tijekom dvadeset četiri sata njegove bolne Patnje. I ako ovo učine bar neke duše u svakom gradu i selu, On sam obavlja da će se Božja Pravda umiriti djelomično, a kazne bit će umanjene.”

“Venerabilni Oče: Ti zoveš sve. Dovrši ovaj mali rad koji mi je moj Ljubavi Isus dao učiniti.”

“Želio bih još dodati da svrha tih Satima Patnje nije toliko u tome da se priča o Priči Patnje, jer već ima mnogo knjiga koje se bave ovim pobožnim predmetom i ne bi bilo potrebno pisati drugu. Umjesto toga, njena svrha je učiniti iskupljenje: spojiti se s Isusom u svakom od različitih trenutaka njegove Patnje i njegovom Božanskom Voljom učiniti vrijednu ispovijest za svaku od raznih uvreda koje On prima, i nadoknaditi mu sve što svi stvoreni duguju Mu.

“Odatle proizlaze različite načine činjenja iskupljenja u tim Satima. U nekim slučajevima, duša ga blagoslovi, u drugima se sažali nad njim, u trećima ga hvali, utješi patnog Isusa, nadoknadi mu, moli i zamoli ga, itd.”

“Stoga ti povjeravam zadatak da objasniš svrhu tih Satima onima koji će ih čitati.”

Zato, u svakom gradu, selu i naciji, formirajmo toliko cenakala, u kojima se meditiraju i žive te dvadeset četiri Sata Patnje našeg Gospodina . Kao što su mnogi živih satova, neka vjerno označavaju sate svakog dana da bi Isusu pratili društvo našu ljubavju, iskupljenjem i zahvalnošću, jer ga se ne voli koliko zaslužuje. Uistinu, njegovi vlastiti sinovi ga uvrijede i ponovno raspnu u svojim srcima, zatvarajući vrata Milosti, Božanskoj Volji.”

Dogodilo se da je jednom prilikom Sveti Annibale di Francia otišao kući Luisi i ispričao što se dogodilo na jednoj od njegovih posjeta Papu (budući bliski prijatelj Papa Sv. Pija X, često ga primalo). Dok su bili zajedno, želio je predstaviti mu knjigu, Sati Patnje našeg Gospodina Isusa Krista, koju je širio. Tako je Sveti Annibale pročitao nekoliko stranica Papu iz Sata Raspeća. Na jednom mjestu Papa ga prekine, rekavši:

“Oče, ovu knjigu treba čitati na koljenima: To govori Isus Krist!”

Obavljanja Isusa za one koji mole
Sate Patnje

iz Pisanja Luise Piccarrete

Tom 11 - 10. travnja 1913.

“Reci mi, moj Dobri, što ćeš dati kao nagradu onima koji će učiniti Sate Patnje na način kojim si me naučio?”

I On: "Moj kćeri, neću gledati na ove Sate kao na tvoje stvari, nego kao na stvari koje sam Ja učinio. Dati ću ti iste Zasluge, kakve bih dobila da sam Ja trpio Moj Strašni Put. Na ovaj način, dopustit ću ti da postigneš isti Efekte, prema raspoloženjima duša. To dok si na zemlji - i ne bih ti mogao dati veće od sebe samega. Zatim u Nebu, postavit ću te duše pred Mene, osvetljavajući ih Munjama Ljubavi i Zadovoljstva toliko puta koliko su obavljale Sate Mojeg Strašnog Puta - dok će one i mene osvjetljavati. Kako slatka Čarolija ovo bit će za sve Blagoslovene!"

Tom 11 - 6. rujna 1913.

Razmišljala sam o Satima Strašnjeg Puta koji su sada napisani, i kako nemaju nikakve indulgencije. Stoga oni koji ih obavljaju ništa ne dobivaju, dok ima mnogo molitvi bogatih mnogim indulgencijama. Dok sam razmišljala o tome, moj uvijek čudesni Isus, pun Milosti, reče mi: "Moj kćeri, kroz molitve s indulgencijama nešto se dobiva. Ali Sati Mojeg Strašnjeg Puta, koji su Moje vlastite Molitve, Moja Popravka i sve Moja Ljubav, doista potiču iz dubine Mojega Srca. Zaboravila li si koliko puta sam se sjedinio s tobom da ih zajedno obavljamo, i pretvorio kazne u Milosti po cijeloj zemlji? Stoga je Moje Zadovoljstvo tako veliko da umjesto indulgencije dajem duši ruke punu Ljubavi koja sadrži Neizmjerenu Ljubav neprocjenjive Vrijednosti. Dalje, kad se stvari čine iz čiste ljubavi, nađi Moja Ljubav svoj Istjek - i nije beznačajno da stvar može dati olakšanje i izrazi Ljubav svoga Stvoritelja."

Tom 11 - listopad 1914.

Pisala sam Sate Strašnjeg Puta i pomislila: "Koliko žrtava da bih napisao ove blagoslovene Sate Strašnjeg Puta, posebno da bih na papir stavio neke unutarnje čine koji su prolazili samo između mene i Isusa! Kako će mi On nagraditi?"

Pustivši me da čujem Njegov Tihi i Slatki Glas, Isus reče: "Moj kćeri, kao nagradu za pisanje Sata Mojeg Strašnjeg Puta, za svaku riječ koju si napisala dati ću ti poljubac - dušu."

A ja: “Moja Ljubavi, ovo je za mene; a što ćeš dati onima koji će ih obavljati?”

I Isus: "Ako ih obave zajedno sa Mnom i po Mojoj vlastitoj Volji, dati ću im dušu za svaku riječ koju će izgovoriti, jer je veća ili manja učinkovitost ovih Sata Mojeg Strašnjeg Puta u većoj ili manjoj uniji s Mnom. Obavljajući ih po Mojoj Volji, stvar sklanja se u Moju Volju; i budući da je to Moja Volja koja djeluje, mogu proizvesti sve Dobre stvari koje želim, čak kroz jednu samo riječ. To za svaki put kad će ih obaviti."

Drugi put sam se žalila Isusu jer, nakon tako mnogih žrtava da pišem ove Sate Patosa, vrlo malo duša ih je izvodilo. A On: "Moj kćeri, ne žali se. I ako bi bilo samo jedna, trebalo bi ti biti sretna. Zar nisam ja patio cijelu svoju Patoš da spasem samo jednu dušu? Isto i za tebe. Nikada ne treba izostaviti dobro samo zato što ga malo tko koristi; sve zlo ostaje onima koji od toga ne profitiraju. Kao što je moja Patoš omogućila mojoj Čovječnosti zasluge kao da su svi spaseni, iako nisu svi spasi (jer je moja volja bila spasiti svake i dobio sam zasluga prema tome što sam želio, a ne prema koristi koju bi stvorenja izvučili), isto ti: nagrađivat će se ovisno o tomu da li si tvoja volja identificirala s mnom, želeći koristiti svakome. Sva zla ostaju onima koji, iako mogu, toga ne rade."

"Ovi Sati su najvrijedniji od svih jer nisu ništa drugo do ponavljanje ono što sam radio u tijeku mog smrtnog Života i što nastavljam raditi u Najsvetijem Sakramentu. Kad čujem ove Sate moje Patoši, čujem svoj Glas, svoje Molitve. U toj duši vidim svoju Volju - to jest, željeti dobro svakome i željeti Popravak za sve - i osjećam se poticanim da prebivam u njoj, kako bih radio ono što ona radi unutar nje. Oh, koliko bi volio da barem jedna duša po gradu izgovara ove Sate moje Patoši! Čuo bih sebe u svakom gradu, a moja Pravda, jako ljutita ovih dana, ostala bi djelomično umirena."

Tom 11 - 13. listopada 1916.

Izgovarala sam Sate Patosa, a Blagoslovljeni Isus mi je rekao: "Moj kćeri, u tijeku mog smrtnog Života tisuće i tisuće Anđela su bili pratnja mojoj Čovječnosti, skupljali sve što sam radio – moje Korake, moja Djela, moje Riječi, pa čak i moje uzdihe, moje Bolove, kapljice moje Krvi – u kraćem rečeno, sve. Bili su Anđeli zaduženi za moju Čuvanje i da mi časte; poslušni svakoj mojoj Želj, podizali bi se na nebo i silazili s njega, kako bi Otcu donijeli ono što sam radio. Sada ovi Anđeli imaju poseban ured, pa kad duša sjeća na moj Život, moju Patoš, moju Krv, moje Rane, moje Molitve, oni se okružuju oko te duše i skupljaju njene riječi, njezine molitve, njezina djela milosrđa prema meni, njezine suze i njezina darovanja; ujedinjuju ih s mojim i donose pred moju Veličanstvo da obnove za mene Slavu mog vlastitog Života. Radost Anđela je tako velika da, pokorni, slušaju što duša kaže i mole zajedno s njom. Tako, s kakvim pažnjom i poštovanjem treba duši izgovarati ove Sate, misleći na to da se Anđeli vešaju za njezine usne kako bi ponavljali ono što ona govori."

Tom 12 - 16. svibnja 1917.

Tada sam se našla izvan sebe. Bila sam u središtu mnogih duša - činilo se da su to duše koje se očišćuju i Svetci - koji su mi govorili i spominjali jednu osobu poznatu meni, koja nije predugo umrla. I rekli su mi: “On osjeća sreću vidjevši da nema ni jedne duše koja ulazi u Čistilište bez nosenja oznake Sati Patosa. Okružene povorkom ovih Sati i pomoći im, duše zauzimaju sigurno mjesto. I nema ni jedne duše koja leti u Nebo, bez da je pratila ovih Sati Patosa. Ovi Sati uzrokuju neprekidnu rosu s Neba na zemlju, u Čistilište i čak u Nebo.”

Čuvši ovo, rekla sam sebi: “Možda moj Dragi Isuse, da bi držao Riječ koju je dao - da će za svaku riječ Sati Patosa dati dušu - dopušta da nema spasenih duša koje ne bi koristile ovi Sati.”

Zatim sam se vratila u sebe, i kada sam našla svog Slatkog Isusa, pitala sam ga je li to istina. I On: "Ovi Sati su Red Univerzuma; oni postavljaju Nebo i zemlju u Harmoniju, i sputavaju Me da ne pošaljem svijet na propast. Osjećam svoju Krv, svoje Rane, svoju Ljubav i sve što sam učinio, stavljeno u krug; i one teku preko svih da bi spasili sve. Kada duše rade ovi Sati Patosa, osjećam svoju Krv, moje Rane, svoje brige za spasenje duša, postavljene u pokret, i osjećam svoj vlastiti Život ponovljen. Kakš bi stvorenja dobila bilo kakvo Dobro ako ne putem ovih Sati? Zašto sumnjate? Ova stvar nije vaša, nego Moja. Ti si bio napregnuti i slab instrument."

Tom 22 - lipanj 17., 1927.

Nakon toga, našla sam se izvan sebe, a tražeći svog Slatkog Isusa susrela sam Oca Di Franciju. Bio je pun radosti, i rekao mi je: "Znaš koliko lijepih Iznenađenja nađoh? Mislio bih da neće biti tako kad sam bio na zemlji, iako sam mislio da sam dobro učinio objavljivanjem Sati Patosa. Ali iznenađenja koja sam našao su Čudesna, Začaravajuća, rijetkosti nikad prije viđene: sve riječi o Patosu Našeg Gospodina promijenjene u Svjetlost, jedna ljepša od druge—sve ispletene zajedno; i ove svjetlosti rastu više i više kako stvorenja rade Sate Patosa, pa se još više svjetlosti dodaju prvima."

"Ali ono što me najviše iznenadilo bili su neki moji objavljeni izvodi o Božanskoj Volji: svaki izvod promijenjen u Sunce, i ove Sunske zrake obasjavaju sve svjetlosti svojim Zrakama, stvarajući tako čudo ljepote da se ostaje zaneseni, očarani. Ne možete si zamisliti koliko sam bio iznenađen vidjevši sebe u središtu ovih svjetlost i ovih Sunske—koliko sam bio zadovoljan; i zahvalio sam našem Najvišem Dobru, Isusu, koji mi je dao priliku i milost da to učini. Ti također zahvali mu u moje ime."

Različiti načini držanja i kontempliranja satnog sata

Sveti Otac Annibale Di Francia preporučuje neke iskušene metode za promatranje Sati Patosa.

Prvi način je da se svaki dan meditira jedan sat s časovnika, čitajući ga sam, sa svojom obitelji ili s drugima. Na ovaj način možete završiti sve 24 sata u toku od 24 dana.

Drugi način bi bio da se formiraju grupe nekoliko ljudi, na primjer 4, 8, 12 ili možda čak 24 osobe ili više, pri čemu svaka osoba ozbiljno obavezuje da će završiti jedan sat s časovnika za određeno vrijeme.

Treći način sastoji se od meditiranja barem jednog sata Sati Patnje svakog dana, u to doba dana koje odgovara tom satu, kako bi se postigla unutarnja bliskost sa Satima Patnje i na ovaj način usvojili tako da možete duhovno pratiti njihov sadržaj tijekom cijeloga dana.

Uzeti lekciju iz Patnja Isusa znači pažljivo čitati je, razmišljati o njoj, meditirati i oblikovati svoj život prema njoj. Nije dovoljno samo sjećati se i žaliti za patnjama Isusovim kao nečemu što se dogodilo prije nekoliko stoljeća na udaljenom mjestu; to je prije svega pitanje ulaska u Božju Volju, u kojoj svašta postoji i odvija se, kako bi ovime sudjelovali u unutarnjim djelima i patnjama našega Gospodina, koje se događaju sad i upravo ovdje, da bismo ponovili njegov život u nama, rastali mu slični i izlijeli na svaku dušu neograničenu vrijednost, zasluge i učinke njegove Patnje.

Isus sam objašnjava ovu važnu razliku: "Tko ponavlja događaje moje Patnje u svojoj duši bitno se razlikuje od onoga tko samo misli na moje patnje i žali za njima. Prvi oblikuje djelo moga Života koje zauzima moje mjesto da bi ponovilo moje patnje, a ja osjećam kao da mi se vraća učink i vrijednost božanskoga života; ako netko samo misli na moje patnje i žali za mnom, onda sam osjećam samo društvo te duše. A znaš u kome mogu ponoviti svoje patnje kao da se događaju sad? U onom tko ima moju Volju kao središte svoga života." (24. listopada 1925., vol. 18)

Ovdje vidimo da čuvanje Sati Patnje nije samo o čitanju, niti je to pobožnost, nego oblikovanje života: unutarnji život Isusa. Na ovaj način ćemo dan za dnem sve više osjetiti kako Isus stvarno živi u nama, ne samo naš život, već i njegov vlastiti božanski život.

Podrijetlo prijevoda

“Sati Patnje” objavio je sveti otac Annibale Maria di Francia s imprimaturom tadašnjega nadbiskupa Tranija. Do svoje smrti 1927., otac Annibale objavio je nekoliko izdanja, svako s uvodnikom i korisnim uputama.

Tekstovi ovdje temelje se na njemačkom izdanju “Stundenuhr”, koje je preveo otac Beda Ludwig OSB (1871-1941) i objavio 1936. Trenutno je dostupan kao svezak II u seriji "Das Reich des göttlichen Willens" izdavačke kuće Salvator Mundi.