Kratka biografija

Anne je već kao mala djevojčica od 6 godina nehotice imala kontakt s nebom. Tko joj je toliko nedostajala voljena Mama, koju je dobri Gospodin uzao k Sebi na nebo već u dobi od 33 godine, nekoliko dana nakon njenog rođenja, 20. kolovoza 1941.

Njezina tetka, koja ju je primila i odgojila kao svoje dijete, podstaknula joj je žudnju za majkom na nebu. Često bi trčala k njoj na groblje da joj izlije sorove i suze. Uvijek bi dobila utješnu odgovor i s radosti o tome pričala. U srcu joj je bilo sigurno da se razgovarala sa svojom mamom na nebu.

Njezina iskustva iz tog vremena potisnula su mnogi svjetovni utjecaji. Udala se i imala sina. Kada su nastali problemi s teškom, nezaljivom bolestju, viknula je u nebeskog Oca u svojoj teskobi. Naglo, na zvjezdanoj noćnoj obzoru, vidjela je očevu figuru u sjajnom krugu svjetla.

On joj se obraćao ljubaznim i blagim tonom. Rekao joj je: 'Ti si moje voljeno dijete. Ja ću te čuvati i štititi. Pozovi me često, jer ćeš ti ušići.' To se dogodilo 1983., a naglo je naučila moliti ružarac ponovno i potpuno promijenila svoj život. Potpuno ga usmjerila Bogu i prošla kroz potpun preporod. Često bi čula slatki glas Blagoslovljene Majke.

Samo kasnije se posvetila u Pokretu Schoenstatt Majci Trojno Zaslužnoj, Kraljici i Pobjednici Schoenstatta 1989. godine u Savezu Ljubavi te je 1991. zapečatila dubljeni Savez Ljubavi.

Godine 1987., njena nezaljiva bolest postala je tako ozbiljna da je tražila pomoć i našla ju moljenjem ružarca neprekidno. Ljudobarna obitelj čula je za njezino patnje, primila joj je u kuću i brinula se za nju danju i noću do Božića 1991., kada se dogodilo čudo njene potpune izlječenja, jer je život svoj darovala Kristovu Djetetu u jaslicama.

Godine 1994., njen prvi veći susret s Kristom bio je tijekom Svete Komunije u njezinoj župi, Mariji Kraljici Mira. Isus joj je rekao sljedeće u srcu 23. siječnja, što tada nije razumjela: "Moje dijete, ti si moja voljna alatka. Koristim te kako hoću. Budi mi alat iz ljubavi prema Meni. Iz velike ljubavi želim da zreliš. Želim te privući k Sebi iz velikog ljepotnog osjećaja za tebe. Neka se to dogodi od tebe. Ne ti govoriš i ne ti djeluješ, nego ja govorim kroz tebe i djelujem preko tebe."

Ona je odgovorila: "Da Gospodine, korist me i nakaži me prema Tebi. Ja sam sve Tvoj." Zatim joj se u srcu obratila Gospa: "Neka te ja oblikujem i odgojim, jer sam ti Nebeska Majka a ti si moja alatka i ona Mojeg Sina. Volim te." Rekla je: "Da Gospodine, hvalam Te za Nebesku Majku. Ona mi je najveće blago na putu k Tebi."

To joj je podijelila s župnim svećenikom.

Zatim su uslijedile druge kraće intercesije Isusa Krista tijekom Svete Komunije. Na taj način pripremao ju je za veća djela.

Dana 22. srpnja 2004., udarila ju je kao munja kada joj se Isus glasno obratio kroz nju na pet ljudi prisutnih tijekom izlaganja Presvetog Oltara u njenu župu, Mariji Kraljice Mira, i pojavio se joj. Poruka je uključivala: Pokoru, Ispovijed, Svetu Euharistiju, Molitvu Krunice i Uklanjanje: 'Služite, budite ponizni i poslušni, vjerujte i povjerujte,' među ostalim stvari. Isus joj je ranije objavio da će se obratiti njoj, ali ona sama nije znala kako će to biti.

Dana 29. srpnja 2004., sljedeća je bila pojavljivanja i Isus je glasno prenio svoje poruke kroz Anne tijekom uklanjanja izloženog Presvetoga Oltara. Ona nije mogla odoljeti tome.

U crkvi vidjela je Isusa i Blagoslovenu Djevicu Mariju. Često su plakali gorke krvave suze. Isus se pojavio u smeđoj pokorničkoj haljini s trnovom krunom ili kao kralj u crvenoj haljini s krunom i žezlom. Blagoslovena Djevica Marija nosila je svjetloplavu ogrtač obložen zlatnim zvijezdama, kojim je pokrivala sve nas. Isus se nikad nije pojavio bez svoje nebeske Majke. Ponekad joj je bilo dopušteno vidjeti Presveto Trojstvo.

Nakon toga doživjela je mnogo neprijateljstva i ogovaranja, čak i od nekolicine svećenika, tako da su vjernici bili odvraćeni. Tame, udaljenost od Boga bez utjehe i napuštanja izmjenjivala su se s pojavljivanjima, zbrinutostima i radosnicama.

Međutim, Isus joj je poslao razumijevajućeg duhovnog voditelja koji brine o njoj kao otac i ljubazno. Za to je zahvalna cijelom Nebu.

Nebeski Otac na misiji Ane: "Ona će imati ove poruke do kraja Mojeg dolaska, jer se radi o temeljima Moje 'Nove Crkve'. I Moj glasnik Ana ima ovu misiju. Obetala je ostati vjerna Meni s svojim duhovnim voditeljem i svojom posebnom skupinom, svi oni idu teškim putem Mojeg Sina do Kalvarije. Oni žele ići s njom na vrh nje. I poslušaju Me u svim koracima." (29. kolovoza 2009.)

"A ti, moja mala, imaš najveću zadaću: objaviti Svetu Euharistiju, svećenike, Moju Svetu Žrtvenu Večeru, Žrtvenu Večeru Mojeg Sina i Najsvetiji Sakrament Oltara za 'Novu Crkvu'. To je tvoja velika zadaća." (29. rujna 2009.)

Ona, moj glasnik, rasut će Moje istine širom svijeta. Ona će ih vikati jer je uvjerena u Moju istinu i jer sam ja izabrao nju. Ne ona će moći objaviti istinu zbog svoje nesposobnosti, nego Ja sam kroz nje objavljuju svoju istinu preko Mojeg Interneta, kojega sam izabrao za tu svrhu. (...) Uklonio sam ljudski strah od nje jer živim u njoj i patim u njoj. Zašto patim u njoj, moji dragi? Jer moram ponovno doživjeti ovo mučenje danas i opet ga gledati. Zato sam izabrao svoju malu da bih patio u njoj, tako da ona voljko prihvata ove patnje i osjeća da sam ja jedini vladar i nad njenom dušom, koju je voljko predala Meni jer joj je predala svoju volju i radostno Me ju dala. Živim u njoj i djelujem kroz nju kako Božanska Svemoć želi i poželi. (25. siječnja 2010.)

Moj mali trenutno radi nadljudska stvari i njene pomoćnice također. Misliš li da to radi za sebe? Ne! To radi za Moju Crkvu, - za Mene, Nebeski Otac u Trojstvu, - iz ljubavi. Daje se ovom patnji i žrtvama te iskupljuje s duhovnim vodičem svojim, sa svojom malom grupom. Ugodno mi je to, - ova grupa, jer mnogo trpi u molitvi i žrtvama te iskupljenju. Ne popušta u ljubavi, unatoč mnogim neprijateljstvima i velikim žrtvama. (14. veljače 2010.)

Nebeski Otac o Misiji Ane

Ona će imati ove poruke do kraja Mojeg dolaska, jer se radi o temeljima Moje nove Crkve. I ovu misiju ima Moj glasnik Ana. Obećala je ostati vjerna Meni s duhovnim vodičem svojim i sa svojom posebnom grupom, svi će krenuti teškim putem Mojeg Sina do Kalvarije. Žele idći s njome na vrh njezinog patnje. I poslušaju Me u svim koracima njihovim. (29. kolovoza 2009.)

A ti, moj mali, imaš najveću zadaću: objaviti Svetu Euharistiju, svećenike, Moju Svetu Žrtvenu Večeru, Žrtvenu Večeru Mojeg Sina i Najsvetije Tajstvo Oltara za novu Crkvu. To je tvoja velika zadaća. (29. rujna 2009.)

Ona, Moja glasnica, rasut će Moje istine po cijelom svijetu. Ona će ih vikati jer je uvjerena u Moju istinu i zato što sam ja izabrao nju. Neće moći objaviti istinu svojim nesposobnostima, ali Ja sam kroz nju proglasit ću Moju istinu preko Mog Interneta, kojeg sam odabrao za tu svrhu. (...) Uzeo sam ljudski strah od nje jer živim u njoj i patim s njom. Zašto patim s njom, moji voljeni? Jer moram ponovno iskusiti ovo patnje danas i opet ga gledati. Zato sam izabrao Mojeg malog da bih patio s njome, tako da ona dobrovoljno prihvaća ove patnje i osjeća da sam ja jedini vladar i nad njenom dušom koju je dobrovoljno dala Meni jer joj se predala volja i radostano ju mi darovala. Živim u njoj i djelujem kroz nju kako Božanska Svemoć želi i želje. (25. siječnja 2010.)

Moj mali trenutno radi nadljudska stvari i njene pomoćnice također. Misliš li da to radi za sebe? Ne! Za Moju Crkvu ona to radi, - za Mene, Nebeski Otac u Trojstvu, - iz ljubavi. Daje se ovom patnji i žrtvama te iskupljuje s duhovnim vodičem svojim, sa svojom malom grupom. Ugodno mi je to, - ova grupa, jer mnogo trpi u molitvi i žrtvama te iskupljenju. Ne popušta u ljubavi, unatoč mnogim neprijateljstvima i velikim žrtvama. (14. veljače 2010.)

Moj mali, sjeti se, pred tobom je zadaća koja će potresati zemlju: zemljotresna, svjetskopromjenjiva! Možeš li to shvatiti? Ne, ne možeš shvatiti, naravno. Ali ja, tvoj ljubazni Otac, tu sam, u srcu ti s Trijedinom Sina Mojeg. On pati u tebi. Pati muku u tvom srcu. Moja voljena mala, kao što znaš, ti si nastavak moje voljene Marije Sieler, koja je već u mojoj slavi. Zovi ju često, jer će ti pomoći ovoga vremena i ovih tvojih muka koje moram ponovo i ponovno dati tebi, moja voljena mala. Ali ćeš jačati. Rast ćeš u žrtvi, spremnosti da sve preuzmeš na sebe - u ljubavi. (3. travnja 2010.)

I ovaj svekršćanski posao, koji treba nastati u nasljeđivanju moje voljene glasnice, koja je već u mojoj slavi, Marije Sieler, osniva se. Da, to je moja istina i neću malo zaostaviti od ove istine. To je bilo moje željenje i volja dugo vremena. I ti, moja glasnica, ćeš koračati koracima moje voljene Marije Sieler. Moći ćeš jer ćeš biti podržana, - ne svojom snagom, jer si slaba stvorenja, nego božanskom snagom. (5. travnja 2010.)

I sad počinje novo vrijeme, moji voljeni, za one koji još žele u cijelosti ispuniti volju Mojeg Sina Isusa Krista u Trijedini. Teške patnje doći će na moju malu glasnicu Annu, jer ja, Isus Krist, moram patiti najveće patnje, najveće Olivetske sate, u svojoj glasnici. Zašto, moji dječice? Jer moram osnovati 'Novu Crkvu', ne želim, nego mora! Koliko sam čekao da to ne moram učiniti. Ali sad je moj odluka donesena. Moja mala glasnica će biti spremna. Molio sam ju mnogo puta i otkriveno joj je da pati kroz moje patnje, hoću li ja patiti u njoj Sam. Nije mi rekla 'ne'. (...) Radim i živim u tebi, a ti se daješ Mi kao žrtvena duša, posebno za moju hijerarhiju. (10. travnja 2010.)

Izabrao sam ovu glasnicu za sebe i posvetio je od vječnosti. Učinio sam ju sposobnom patiti kroz mnoge bolesti, kroz mnogo duševnih i tjelesnih patnji. Rekla mi je pun 'da' da ja mogu nastaviti patiti Novu Crkvu u njoj. Kako će to izgledati i kako će se dogoditi, zna samo moj Nebeski Otac, - on sam. On još uvijek očekuje od tebe, moja mala glasnica, tvoj pun 'da'. (...)
Ona je ništa, ona je Moje ništa i ostaje ništem! Ona je Moj cvijet patnje i ništa drugo! Izabrao sam ju i ispuniti će moju volju. Neće moći zadovoljiti svoje želje, nego moje želje će ispuniti! (11. travnja 2010.)

Da, moja mala, teško će ti biti ovoga vremena i tako će vam biti, moj skup. Morat ćete podržati moju malu, što nije lako. Sva napuštenost i samota Mojeg Sina moraju se ponovno patiti za osnivanje 'Nove Crkve', jer je cijeli kler napustio Mojeg Sina. Zato ova crkva propada. (13. lipnja 2010.)

Moj dragi mali, trpiš za tebe. Put patnje je ponovo počela za nju, a put patnje je težak. Da, preuzela je posao mističarke Marie Sieler. U njoj će Isus Krist, Moj Sin, htjeti i morati patiti novo svećenstvo. (7. kolovoza 2010.)

Moji mali koji proglasi ove riječi potpuno je u istini Neba. Ja, Nebeski Otac, izabrao sam ju od vječnosti. Godinama s mnogim ozbiljnim bolestima pripremljena je za ovaj veliki zadatak i misiju za cijeli svijet. Da, to je svjetska misija koju treba ispuniti. I spremna je nastaviti predati svoju volju i prepuštiti Me, Nebeskom Ocu u Trojstvu.

Nije ti lako, Moj dragi mali, izdržati i podnijeti ove patnje. Veoma bolesna, često si ležiš i spavaš te trpiš. Zašto trpiš, Moj mali? Trpiš li za sebe? Ne! Tada za koga trpiš? Za mnoge dragih sinove svećenika. Za mnogo biskupa, posebno u Njemačkoj, za one glavne pastire koji nisu u istini i za Mojeg dragog Svetog Oca. (...)
On želi ponovo proći ovim putem patnje u Mojoj spremnoj kćeri i glasniku Ani. Da, ona je nasljednica velike mističarke Marie Sieler. Do sada je ova mističarka bila nepoznata. Vi, Moi dragi, možete to procitati u ponuđenoj knjizi kako mnogo patnje podnijela te koliko još patnji čeka Moju kćer Annu. (4. rujna 2010.)

Ti svjedočiš o svom Nebeskom Ocu u Trojstvu i o svojoj najdražoj Majci koja te pratil. Ti svjedočiš porukama Nebeskog Oca, jer samo ti, Moj draga kćeri, je Nebeski Otac proglasio punu istinu. Nikad neće biti nikoga tko će primiti ove poruke direktno od Nebeskog Oca i bude toliko smion da ih proglašava cijelom svijetu. (7. listopada 2010.)

Međutim, moja želja je da Moj Sin Isus Krist pati 'Novo Svećenstvo' i 'Novu Crkvu', u tebi, ti mala ljudska duša koju sam izabrao od vječnosti, koja se stavlja na Moju raspolaganje ovom patnjom. (7. studenog 2010.)

Moj dragi mali, koliko je ovo iskupljenje važno za tebe ovdje u Mojem mjestu Wigratzbad. Koliko sam želio ovaj otkup od tebe danju i noću. I ti poslušuješ Moja riječi i slušaš Moje željeli pa se brineš o Mojem planu, a ne o svojim željama. Tvoje su želje drukčije. Ko od vas, Moi dragi, želi patiti, patiti u ovom svijetu - dobrovoljno i ne za sebe, nego za druge?
Ti, Moj mali, predala si svoju volju Meni i dala ovu volju Mojem Sinu. On pati u tebi - On sam. Ponovo pati patnju križa. I ti trpiš tu patnju svojom dušom također. Što ovo znači, Moj dragi mali, često si morala iskusiti kada je agonija postala neizmjerno velika u tebi. Tada si viknula Meni i poslao sam ti utjehu, iako nisi osjetila. I dao sam ti osjetiti Moje napuštanje. Moralo se dogoditi, Moj dragi mali. Sigurna si i zaštićena u Mojim rukama. (21. studenog 2010.)

Ja sam ja, moji dragi dječaci i kćeri, koji govorim kroz ovaj instrument, Ja, Nebeski Otac. To su tako snažne poruke koje Moja mala daje na Internetu i toliko važne za cijeli svijet. Ali koliko svećenika, cijelog klera, vlasti ne poslušaju ove poruke. Jednog dana, prije vječnog sudnjeg dana, pitat će ih: "Zašto ste odbili Moje poruke na zemlji? Zašto? Zašto niste mogli učiniti svašta za Mene na zemlji? A vi to nije učinili. Sada ja vas sudi." (27. studenog 2010.)

Moja draga mala, osjetila si kako ti je oduzeta bol atonementa u trenutku kada si bila spremna primiti ovu poruku. Da, moja mala, ti si Moje igračko jer si na Mojem raspolaganju, pripadaš Mi i si Moj posjed. Potpuno si se predala i kroz tebe pati Moj Sin Isus Krist. On pati novu Crkvu u tobi i novo svećenstvo. Ti si nasljednik Marije Sieler, Moja glasnica koja ti je prethodila u ovoj istini i boli atonementa. Uvijek se sjeti da je to bol Mojeg Sina Isusa Krista u Trojstvu. Tvoja bol će proći i doći kako ja želim. Ti danas patiš za nekoga određenog. Pati i budi dostupna Mi kao prije. (5. prosinca 2010.)

Agonija smrti Krista

Moji dragi braćo i sestro u Kristu,

Popodneva 27. ožujka 2004., dok sam obavljala svoje dnevne Postaje križa koje je za ovu postnu sezonu zatražila Gospa od Schoenstatta u Armadaleu, Zapadna Australija, dogodio se još jedan izvanredan otkrivanje što, po Gospiinoj molbi da otvorim srce i dušu svakome, s radosti želim podijeliti s vama.

Scena koju ću opisati bila je, a sigurno jeste, iznenađujuća i vrlo bolna u trenutku kad sam ju vidjela i osjetila. U ovoj viziji vidjela sam našeg Gospodina Isusa Krista kako visi na križu pribijen kuglama. Bilo je kao da se približavam kamerom, ali ovdje blizu lica Isusovog leđa gdje sam jasno vidjela da ima samo komadiće kože na leđima, dok najveći dio njegovih leđa čini izloženo meso s mnoštvom očito dubokih rana od bičevanja koje je tako okrutno i neopravdano pretrpio. I sa ovog položaja jasno sam vidjela da drvo križa iza njegova leđa puno je brtvica i čvorova, a površina je potpuno raspućena kao šipkasti ognjište razbijeno sjekirom.

Još uvijek zatečena onim što sam opisala, tada sam vidjela Isusa da se pomrči od boli i njegovo leđe u isto vrijeme. Zapravo, otvoreno meso na njegovom leđu bilo je modro od neobradene površine križa. I u isti trenutak čula sam ga kako jauče glasno najstrašnijim probadajućim i mučnim glasom dok se bol proširila kroz njegovo Sveto Tijelo. Ali kao da vidjeti i čuti to nije bilo dovoljno boli za mene, stvarno osjetila sam njegovu bol kad sam ga vidjela i čula.

Moji dragi braćo i sestro u Kristu, ne mogu ni približno opisati kako je ovo iskustvo utjecalo na mene u tom trenutku, sad nakon događaja, a sigurno će imati za cijeli moj život od sad nadalje.

Ova pojava vidjenja i stvarnog osjećanja Kristove agonije trajala je, čini mi se, sate, dok sam gledala i osjetila agoniju svakog pokreta našeg Gospodina, svaki put u uzaludnom pokušaju da zauzme udobniji ili manje bolan položaj. S svakim pokretom on izdao je strašnu viku neizdržive boli, takvu neizdrživu bol koja nije prestajala. Kad se pomakao leđima, kovi na njegovim zglobovima pukli su i njegova stisnuta šaka otvarala su se nezavjesno, od čega je bol istovremeno probijala niz njegove ruke do ramena i vrata, otdje naniže po kičmi, preko izloženih bedara (bio je potpuno gol na križu), s kojima je pokušavao poduprijeti težinu svoga Svetog Tjela, u karlicu, zatim niz noge i potkoljenice, dok konačno nisu stigle do njegovih stopala. Kad su ovi probadajući boli stigli do njegovih stopala, oni su uzrokovali da mu se stopala krče, što je opet poslalo probadajuću i neizdrživu bol kroz noge kroz kove u njegovoj nozi. Tako se agonijski proces probadajuće boli nastavio u obrnutom smjeru od onoga gdje je počeo s krčenjem njegovih leđa protiv sirove, raspucane drveta križa.

I dok sam gledala ovu potpuno nečovječku agoniju, ja sam stvarno osjetila istovremeno sa svojim Gospodinom, našim Gospodinom, svaki pojedini agonijski pokret kroz svoje vlastito tijelo, ali bez sumnje ne tako duboku i intenzivnu bol koju je On trpio. Njegovo Najsvetije Lice bilo je potpuno prekriveno njegovom Svetom Krvlju, sa mnogim dubokim ranama kao posljedicom bičevanja koje je primio i okrutnog načina na koji su rimski vojnici morali pritiskati krunu od trnja da prodru u njegovu lobanju. Sva ta ogromna mučenja značila su da je Njegovo Najsvetije Lice potpuno izobličeno bolom, a što više on to vikao, to se njegovo lice više izobličavalo.

On je vikao tako glasno da bi bol utišala, ali što više je vikao, to je bol povećana i doživio je još više ožiljaka i probada na svom Svetom Tjelu od vikanja. Zatim mu se Sveto Tijelo trenutno obesilo od potpune umornosti od vikanja i agonijske patnje, s njegovom Svetom Glavom koja pada naprijed na krvavi prsašce, i za kratko vrijeme bilo je prekida u viku - ali samo za kratko vrijeme, jer se onda počeo daviti, a pokušavajući udahnuti zrak u pluća, on je stoga počeo izbijati sluz i krv, što je opet uzrokovalo da kašlje. To je zatim ponovno pokrenulo lanac reakcija obnove agonije, boli i vikanja, jer mu se Sveto Tijelo dalje ožiljalo i probadalo na hrapavoj površini drvenog križa od kašljanja.

Kada sam gledao ovu najnečovječniju muku, osjetio sam ponovo cijelu bol koju je On proživljavao. Zatim, kao da nije bilo dovoljno strašnoga prizora, vidjela sam Našu Gospu koja je vidjela isto što i ja, gledajući na Njega. I kada je naš Gospodin viknuo, i Ona je s njim viknula u agoniji i muci, želeći mu skinuti bol koliko bi to želala i najljubavnije majke na zemlji kad bi sama vidjela takvu ružnost sa svojim djecom. Zatim Naša Gospa, još uvijek plačući, pokušala je dotaknuti noge našeg Gospodina da mu olakša bol. I kada je On to vidio, Njegovo Sveto Tijelo se napreglo u očekivanju boli zbog dodira otvorene rane majčine rukom. A ovo je uzvratno izazvalo još veće ozljede na njegovu leđima i još više vika bola. Ovaj novi izbijanje vikanja i agonije tada je uzvratno Našoj Gospi donijelo još veću tugu i plač zbog potpune bezmoćnosti. Bila je u stanju potpunog očaja, a njeno srce bilo je potpuno razderano bolom jer se osjećala potpuno bespomoćnom u pokušaju da mu skinuje bol, agoniju i patnju od svoga voljenog Sina, našeg Gospodina. Uzvratno, unatoč svojoj iznimnoj fizičkoj boli, naš Gospodin tada je bio potpuno slomljen srca i očajan. Vidjevši bezmoćnost svoje voljene Majke da mu pomogne, i On se osjećao bespomoćnim da joj skinuje bol i tugu.

Ovaj prizor koji sam pokušala opisati tako točno, s nedostatcima engleskog (njemačkog) jezika da nađem riječi za izražavanje mojih osjećaja i doživljaja, činio se kao da je trajao sati, iako u stvarnosti i realno traje samo minute, ostavivši me potpuno ispraznom fizički, emocionalno i posebno duhovno. Teško sam se mogla podignuti s tla u svojoj poniznoj položaju pred križem, jer nisam plakala neobuzdano, nego sam trgala svaku udovicu kao da me je pogodio mrtavac.

Moji dragi braćo i sestro u Kristu, ovaj doživljaj koji će se ponoviti sljedeći dan na 12. postaji bio je tako realan da ako netko može vidjeti i osjetiti što sam ja prošla kroz to, te time shvatiti šta stvarno čini grijeh našem Gospodinu a zatim Našoj Gospi, tada vjerujem da bismo svi dugo razmišljali o ponavljanju greha. Iako mi Naša Gospa nije rekla to, barem do sad sam uvjerena, ovaj doživljaj bi bez sumnje bio daleko odgovarajuća pokora za moja grijeha nego bilo kakva vrsta pokore koju su me ikada zamolili da učinim neki svećenik u prošlosti.

Hvala vam, dragi braćo i sestro u Kristu, što ste mi dopustili podijeliti ovaj najizvanredniji doživljaj sa vama. I nadam se da će to biti od pomoći svima vama.

Moli se, Blagoslovljena Majko, da oni koji žele pročitati ili čuti Tvoje poruke primaju ih s Tvojim blagosiljem i da im srca budu ispunjena Tvom milošću i ljubavlju.

Anne nastavlja iskupiti Crkvu i svijet.

Izvor: www.anne-botschaften.de

Njegova Svetošt Papa Pavel VI je potvrdio 14. listopada 1966. Dekret Svete Kongregacije za proglasivanje vjere (Acta Apostolicae Sedis No. 58/16 od 29. prosinca 1966.) koji dopušta objavljivanje pisanja o nadnaravnim manifestacijama čak i ako ta pisanja nisu odobrena “nihil obstat” Crkvenih Autoriteta.